Sa Posvetom

NJEMU 

Sva moja patnja je ljubav

nestvarna u ovome svijetu zlobe,

ponekad stvarnu čini je nešto

al' zamre zajedno sa kapima kiše.

Ožive samo trenutci njeni

što trajaše kratko kao i snovi

pa poslije izblijede kao da nikad

sanjani sa njim,nisu ni bili.

Tužne su noći kad mračak pada

htjela bi duša daleko iz grada

htjelo bi srce njega da nadje

al' grobovi ćute u glasnoj tišini.

Sva moja ljubav, santa od leda

steže i guši ledeno more

sva moja ljubav, uvela davno

k'o ruža na grobu njegovom tamo.

Kažu da postoji život poslije smrti

ako ga živi sretna ću biti

neka ga rane dušmanske ne bole,

poruku ovu možda će čuti

"DA KĆERKE NAJVIŠE OČEVE VOLE!!!"

NEGDJE

Negdje u tamnoj noći

tamo daleko...

u tami i samoći

sijaju jedne zelene oči.

Negdje na nebu visoko

tamo gdje je oblak sivi

znam sigurno da opet

jedan dobar čovjek živi.

Negdje iza mora i planina

iza gudura i lavina

tamo gdje hladan vjetar duva

znam da me on opet čuva.

Ma svake noći kad sklopim oči

u san moj,on će doći

i nježan poljubac mi dati

da,vječno će se samo moj

TATA ZVATI!